Malo ljudi bi moglo iznijeti na plećima ono što je nosio i što nosi Bakir Izetbegović.
Ima dobrih ljudi koji tako misle, ali ne govore to, iz razloga da se to ne bi protumačilo kao laskanje iz interesa. Treba znati da to nije laskanje, to je ohrabrenje i podrška kakva treba svakom čovjeku, pa i Bakiru Izetbegoviću.
Ima i onih koji prakticiraju takvo nešto da mu prišapnu iz interesa. Ali samo „prišapnu“ da ih ne bi okrznula jedna od hiljade strelica koje se upućuju prema njemu. Nema sumnje, Bakir Izetbegović to zna prepoznati.
Bakir Izetbegović je uvijek na vjetrometini, uvijek na udaru, uvijek kriv nekome, uvijek meta za frustracije… Planski, smišljeno, kroz propagandu, sve je kanalisano prema njemu. Nemojmo se zavaravati da je sve to došlo spontano. Ta vrsta kanalisanja je mogla doći samo od obavještanih službi i profesionalaca propagande. Pogledajmo samo najezdu anonimnih napada na društvenim mrežama za koje se ne zna ni ko je autor, ni odakle je, ni iz koje zemlje, ni iz kojeg obavještajnog centra. Uzimaju se riječi iz konteksta, montiraju se skečevi, neki tako tehnički urađeni i doređeni da je jasno da nisu plod rada informatičkih laika i običnih korisnika informatičkih dostignuća.
Potpuno je jasno zašto je Bakir Izetbegović meta neprijateljima Bosne i Hercegovine. Česta meta je njegova ratna uloga. Omalovažava se i diskreditira Bakira Izetbegovića, iako se nebrojeno puta našao u pogibeljnim situacijama, iako je bio dio zvaničnih delegacija vrha države i Armije, iako je učestvovao u nabavci oružja i opreme za Armiju R BiH… Možda je trebao fotografisati se, ali on to razumljivo nije činio, kome je u ratu bilo do toga… Ima i fotografija koje su bilježili drugi na kojima su on i Alija u obilasku ratišta, na pregovorima i slično. Napadače te činjenice naravno ne zanimaju.
Na meti je i njegova porodica, njegovi najbliži… A on opet čvrst, stamen, postojan…
Posebno je zagonetan fenomen napada od strane onih koji su zbog neostvarenih ličnih, često bolesnih amibicija pravili i prave političke subjekte koji su derivati SDA.
Izdajnika je bilo i u SDA, bilo ih je i u drugim političkim strankama. Zajednički imenilac svih izdajnika koji odbace principe i uplove u sferu političke prostitucije jesu frustrirajući napadi upravo na one koji su ih politički proizveli, dali im vjetar u leđa, založili se za njih, vidjeli u njima perspektivu. Kako to nazvati osim licemjerstvom uz jasan zaključak da onaj koji izda jednu stranku, izdat će i drugu i sve svoje pristalice, i svoje saradnike i koalicione partnere.
Bakiru Izetbegoviću se često pripisuje odgovornost za stvari kakve nemaju nikakve veze s njim i daleko su od njegovih ljudskih i političkih moći. Ista osoba će, primjera radi, u najezdi nejasnog bijesa tvrditi da Bakir nema božanska svojstva, i jasno je da nema. Nije to nikad ni rekao, ni tvrdio. A onda će ista ta osoba Bakiru svezati odgovornost za nešto što bi mogao riješiti jedino ako ima upravo ta, nadnaravna svojstva.
Da se nije politički aktivirao rekli bi da je bjegunac od odgovornosti i izazova, da je kukavica i da u njemu nema ni zrno Alijine gordosti i hrabrosti. Kada se politički aktivirao, onda mu vežu ambiciju da želi biti bolji od svog babe.
Neki to kažu dobronamjerno, po starom bošnjačkom običaju, „da budeš bolji od babe“, a opet oni zli kažu „hoće da bude bolji od babe“.
A onda on, potpuno mirno i staloženo, odgovara na to podsjećanjem na Alijin teški život, na robijanje, na agresiju na BiH…
Da bi bio bolji od babe morao bi proći sve što je Alija prošao.
Bakir tu vrstu iskušenja koju je Alija prošao ne želi ni sebi ni nikome drugome, pa čak ni svojim neprijateljima.
I onda, Alijinom mirnoćom, daje do znanja i prijateljima i dušmanima da ima samo jednu želju:
„Kada ja umrem, želim da kažu da sam dobro išao za babom. To je moj cilj. Ni ja izdati ne znam i uradit ću sve da ovaj narod živi u stabilnosti, sigurnosti, u prosperitetu, jednak drugima“.
Danas ga napada njih 11, može ih biti i 111.
Sigurno, čvrsto, hrabro, odvažno, bosanski prkosno Bakir Izetbegović danas korača ka pobjedi.