Tradicionalna Novogodišnja press konferencija SDA (28.12.2017. Sarajevo) Govor predsjednika Bakira Izetbegovića

Dame i gospodo, dragi prijatelji, Es selamu alejkum, dobar dan i dobro došli,

Prije nego krenemo sa pitanjima novinara, napravit ću uobičajeni, kratki osvrt na godinu koja završava, bitne procese i  događaje koji su je obilježili, na ulogu i odnos SDA prema njima.

Godina koja ostaje za nama je bila godina koju je obilježilo stalno vraćanje u prošlost – četvrt vijeka od nezavisnosti BiH, od proglašenja paradržava na njenom tlu, od početka agresije, od stvaranja vojski, prvih bitaka, prvih stradanja, deset godina od presude Međunarodnog suda pravde za genocid u Srebrenici a time i krajnjeg roka za pokretanje revizije presude u odnosu na Srbiju, završetak rada Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji koji je okončao svoj mandat  presudno važnim presudama Ratku Mladiću i hrvatskoj Šestorci predvođenoj Jadrankom Prlićem.

Ove presude su  stavile završni, međunarodni pečat na istinu o užasnim zločinima i etničkim čišćenjima nedužnog stanovništva u BiH, kao i udruženim zločinačkim poduhvatima  u kojim su učestvovala tadašnja državna rukovodstva susjednih zemalja. Presude Haškog tribunala se odnose na pojedince i bile su prilika da se hipoteka odgovornosti skine sa vrata naroda, da se na taj način omogući intenzivan proces pomirenja, ali srpski i hrvatski političari, i oni u BiH, i oni u Hrvatskoj i Srbiji nisu iskoristili tu šansu. Dapače, bez skoro ijedne riječi saosjećanja sa žrtvama, skoro svi i na jednoj i na drugoj strani su se okrenuli veličanju zločinaca, negiranju presuda i vrijeđanju Suda i sudija.

Poseban pijetet je pokazan prema Slobodanu Praljku koji je na teatralan način sebi oduzeo život nakon izricanja presude. Odnos hrvatskih  političara prema Praljkovom činu prijeti da posvjedočenog zločinca propagandom pretvori  u žrtvu i mučenika. Praljak je zločinac. Tačnije predvodnik zločinaca. Pod njegovom komandom je HVO počinio užasne zločine spram potpuno nevinih ljudi, žena i djece u Prozoru, Mostaru, Varešu.  Praljak nije kažnjavao zločince, odstranjivao ih i sprječavao da zločine ponove, već je sa istom ekipom samo nastavljao dalje.

Kao ilustraciju ću citirati dio presude generalu Praljku baziran na pisanom izvještaju Obavještajne službe HVO od 14.8.1993. godine: «… svo muslimansko pučanstvo sa prostora općine Rama smješteno je u tri sabirna centra – Podgrađe, Duge i Lapsunj. Premještanje tih osoba muslimanske nacionalnosti radila je vojna policija pod zapovjedanjem Ilije Franjića. Vrši se odvođenje ljudi muslimanske nacionalnosti iz zatvora i njihovo likvidiranje, ucjenjivanje muslimana da predaju zlato, novac i ostale vrijednosti po cijenu likvidacije. Iz sabirnih centara Podgrađe, Lapsunja i Duga svakodnevno se odvode djevojke i žene u kuće gdje se vrši silovanje i maltretiranje, ponižavanje istih kao npr. gole žene ih moraju posluživati…. premlaćuju se, neke šišaju na ćelavo. Dolazi se takođe u muslimanske kuće gdje se vrši skidanje kćerki pred ocem i obratno…»

Eto to su prošle žene i djevojke sa sela, koje vjerovatno nisu ni znale da je počeo sukob sa HVO dok im zlikovci nisu došli na vrata. Nakon ovog opisa nam je jasniji ajet Kur’ana Časnog u kom stoji da je «zlostavljanje gore od ubijanja».

 ——————————

Bez obzira na sve užase kojima su bili izloženi, i u koje su bili uvučeni, narodi Bosne i Hercegovine će nastaviti da žive zajedno. Taj zajednički život mora proći proces  pomirenja, a on ne može biti izgrađen  na neistini, na negiranju genocida, zločina, na perverznom slavljenju i odlikovanju ratnih zločinaca. Stoga je SDA u parlamentarnu proceduru uputila prijedlog izmjene krivičnog zakona Federacije BiH kojim će biti sankcionirano negiranje genocida i ratnog zločina, veličanje ratnih zločinaca i udruženih zločinačkih poduhvata potvrđenih presudama domaćih i međunarodnih sudova.

Prepirke o prošlosti, o zločincima i herojima, o presudama i revizijama presuda su u prvoj polovini 2017. godine dobile intenzitet kakav nismo mogli predvidjeti, jer je proces približavanja i koaliranja, bez obzira na različita gledanja na prošlost, bio uznapredovao u proteklim decenijama. Poseban konflikt u međusobnim odnosima stranaka, i krizu u funkcionisanju koalicija na svim nivoima vlasti je uzročila potpuno nesrazmjerna  reakcija na pokušaj revizije presude Međunarodnog suda pravde po tužbi protiv Srbije za genocid. Motivi za napade na mene, koji sam u svojstvu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH moralno i politički stajao iza pravnog tima i agenta koji je radio na reviziji, su bili različiti, ali primarni cilj je bio isti – uzdrmati lidersku poziciju SDA po cijenu rušenja koalicija i destabilizacije prilika u zemlji, i time popraviti poziciju vlastite stranke.

U napadu na SDA i mene napadnute su državne strukture  Bosne i Hercegovine. Mjesecima je trajao bojkot rada PS BiH od strane srpskih stranaka, a ambivalentan odnos Radončića i SBB traje do danas – jednom nogom su u koaliciji, drugom u opoziciji. Kada su u pitanju za BiH  najbitniji procesi, programi i zakoni, iznenađujuće je i razočaravajuće u kojoj mjeri je većina onih koji nose odgovornost i obnašaju vlast bila spremna ucjenjivati, kočiti, izazivati krize stavljajući uskostranački  interes ispred državnog i narodnog.

Najčešći pozivi da se država destabilizira napuštanjem vlada, parlamenata, sudova su dolazili od Milorada Dodika. Razlozi za višegodišnju huškačku politiku Dodika su prozirni, njima se prikriva sve lošije ekonomsko stanje i nizak životni standard građana u RS, i o tome ću nešto konkretnije kazati kasnije. Dodik je nastavio da podriva Dejtonski mirovni sporazum secesionističkim izjavama, planiranjem protivustavnih referenduma, da krši zakone i odluke koji se odnose na integraciju BiH u NATO, da usporava integraciju BiH u Evropsku uniju,  da bošnjačkoj djeci u RS  zabranjuje učenje bosanskog jezika i istorijskih činjenica poput genocida u Srebrenici i opsade Sarajeva, da lansira šovinističke izjave o Bošnjacima povratnicima koji «ponovo okupiraju Podrinje», da iznosi neistine kako je rahmetli Alija Izetbegović bio vojnik Handžar divizije itd. Milorad Dodik je završio na Crnoj listi State departmenta SAD, a završiće i pred BH sudovima zbog izjave o povratnicima koji «okupiraju Podrinje» i neistinama izrečenim o ratnom angažmanu Alije Izetbegovića.

Mada je SNSD u potpunosti preuzeo sve kadrovske pozicije koje u strukturi vlasti RS pripadaju Hrvatima, ne ostavivši ništa, osim jednog ministarskog mjesta HDZ-u, predsjednik HDZ se rado i često sastaje sa Miloradom Dodikom. I dogovara s njim čudne i neprovodive stvari: da se uklone strane sudije u Ustavnom sudu, da HDZ zastupa interese SNSD i RS u Vijeću ministara, da će HDZ i SNSD zajedno odabrati bošnjačkog partnera nakon izbora 2018. godine – «najslabiju kariku među Bošnjacima» kako je to pojasnio Dodik. Ovim se provociraju zvanični koalicioni partneri, i Srbi i Bošnjaci, i vjerovatno pokušava pritiskom postići prihvatanje izmjena Izbornog zakona po prijedlogu HDZ. U stvari, takva sprega i pritisak koji ona proizvodi  rapidno smanjuju šanse da se postignu kompromisi. Put za postizanje dogovora sa Bošnjacima i njihovim predstavnicima nisu pritisci, već saradnja i relaksacija odnosa. Hrvati žive izmiješani sa Bošnjacima, dijele s njima životni i ekonomski prostor, i imaju višestruku korist od tog suživota.

Nadam se da će predstavnici Hrvata u što skorijem roku krenuti ispravnim putem – prestati sa odugovlačenjem potpisivanja Ugovora sa islamskom zajednicom koji već treću godinu čeka na suglasnost hrvatskog člana Predsjedništva BiH, prestati sa negiranjem ratnih zločina presuđenih od strane međunarodnih i domaćih sudova, odustati od jednostranih prijedloga Izmjena izbornog zakona koji su protivni Ustavu Federacije BiH i presudi Evropskog suda za ljudska prava, odustati od apstraktnih zahtjeva za novim federalizacijama i podjelama u zemlji koja je tako podijeljena da ima 13 ustava i 14 zakonodavnih tijela,  prestati sa podrškom Miloradu Dodiku u udarima na sudove i obavještajno-sigurnosnu agenciju.

Stranka demokratske akcije je kroz čitavu 2017. godinu uporno ponavljala ovakve pozive HDZ-u, pozivala koalicione partnere i sve odgovorne faktore u BiH na stabilizaciju prilika u zemlji, na prestanak konflikata, usmjeravanje energije na provođenje neophodnih reformi i napretka integracijskih procesa koji vode članstvu u EU i NATO. Kadrovi SDA u parlamentima i vladama na svim nivoima su uvijek nanovo i uporno prevazilazili sukobe,  kreirali i nudili rješenja. Naravno, nismo nikada pristali na kompromise koji vode slabljenju države ili su na uštrb njenih interesa. I otvorena pitanja sa susjednom Hrvatskom i Srbijom smo pokušavali rješavati na korektan, dobrosusjedski način, ali smo se znali i odlučno suprotstaviti kada je odnos predstavnika susjednih zemalja poprimao dimenzije paternalizma i  nepoštovanja spram BiH. Nažalost, u odbrani suvereniteta i digniteta Bosne i Hercegovine političari iz drugih naroda i stranaka su znali stati na stranu i uz interes susjednih  zemalja.

SDA se odlučno suprotstavila nasilnom ekstremizmu i radikalizmu, ali i islamofobičnim izjavama koje su spram BiH i Bošnjaka bile upućivane iz susjedne Hrvatske i pojedinih zemalja Evropske unije. Odlasci na strana ratišta i radikalistički incidenti nisu zabilježeni tokom 2017. godine, a i islamofobični napadi evropskih desničara gube na intenzitetu.

SDA je posebnu brigu posvetila odbrani pozicije i jačanju nezavisnog, profesionalnog i nepristrasnog pravosuđa bez kojeg nema istinske vladavine prava i efikasne borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, i koje je najefikasniji instrument u odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine. VSTV i kompletan pravosudni sistem ćemo nastaviti odlučno braniti od političkih uticaja koji su se očitovali kroz pokušaje uklanjanje inostranih sudija i bošnjačkih kadrova, kroz pokušaje nacionalnog balansiranja u izricanju presuda za ratni zločin, kroz amnestiranje odgovornih za organizovanje  referenduma u RS na kojim su donijete odluke protivne odlukama Ustavnog suda itd.

Uprkos stalnim krizama, opstrukcijama, lošoj komunikaciji i nestabilnim koalicijama u protekloj godini su napravljeni iskoraci u implementaciji Reformske agende, ekonomskoj obnovi i integracijskim procesima vezanim za EU i NATO. Upitnik EU je, nakon petomjesečnog zastoja i šutnje RS, u posljednjih pola godine intenzivno ispunjavan i sa 3432 pitanja sveden na 7 neusaglašenih pitanja. Cijenim da će i ovih par pitanja biti usaglašeno u prvoj polovini slijedećeg mjeseca i da će Upitnik biti predat Komisiji tokom januara 2018. godine. Napredak u uknjiženju perspektivnih lokacija na Oružane snage je, uz sve opstrukcije koje su dolazile iz RS, nastavljen, a krenula je i implementacija Pregleda odbrane, tako da se očekuje aktivacija MAP-a na slijedećem summitu NATO saveza u junu 2018. godine.

Godina 2017. je obilovala bespotrebnim i destruktivnim napadima s ciljem destabilizacije Vijeća ministara i Vlade Federacije BiH. Svaki bitan iskorak koji bi omogućio intenzivnu gradnju infrastrukture ili bi riješio pitanje boračkih i penzionerskih prava  je nailazio na opstrukcije. Samo zahvaljujući upornosti i kreativnosti dvojice premijera podržanih predstavnicima Evropske unije načinjen je napredak, u nekim segmentima skroman, ali u onom najvažnijem – ekonomiji, sasvim solidan. Bosna i Hercegovina prati region kad je u pitanju ekonomija i privredni napredak. U nekim bitnim segmentima i prednjačimo. Recimo u izvanrednom porastu izvoza i smanjenju broja nezaposlenih.

Porast BDP, porast obima industrijske proizvodnje i porast zbira svih budžeta su se međusobom pratili i iznose oko 3%. Na nivou Federacije povećanje budžeta je 5,5%, u Tuzlanskom kantonu 7,2% a Sarajevskom cijelih  8%. U prvih 9 mjeseci 2017. godine iz BiH je izvezeno  roba u vrijednosti od skoro 8,5, odnosno skoro 17% više u odnosu na isti period 2016. godine, i po tome smo prvi u regionu. U septembru je izvoz prvi put premašio vrijednost od milijardu KM u jednom mjesecu, prvi put smo u Sloveniju više izvezli nego uvezli. U prvih 9 mjeseci ove godine broj turističkih noćenja je porastao za 18% – sarajevski aerodrom će vjerovatno do kraja godine prihvatiti rekordnih milion putnika. Rekordni su i rezultati rudnika i proizvedene električne energije u termoelektranama i zabilježit će porast od skoro 8% u odnosu na prethodnu godinu. Prihodi od indirektnih poreza u jedanaest mjeseci 2017 iznosili su 6,5 milijardi KM i veći su za 7% u odnosu na isti period 2016. godine. Rasli su značajno i prihodi od direktnih poreza, u Federaciji BiH je u prvih devet mjeseci 2017. godine prikupljeno 376 miliona KM više u odnosu na isti period 2016., odnosno 9,4% više. Svi budžeti i fondovi su na ovaj način pojačani, porezi i doprinosi za PIO u Federaciji su, recimo, u ovoj godini u Fond unijeli  skoro 220 miliona KM više nego 2014. godine.

U prvih devet mjeseci 2017. godine u BiH je iz inostranstva investirano više nego u cijeloj 2016. godini. Bankarski sektor je ostvario stabilnost i zabilježio snažnu dinamiku. Krediti, depoziti, novčana masa i devizne rezerve – sve je to zabilježilo snažan porast u dijapazonu od 6 do 12%. BiH je u odnosu na zemlje regiona najmanje zadužena država. Dug BiH se kreće oko 6 milijardi Eura, dok je npr. javni dug Srbije premašio 25  milijardi Eura, a dug Hrvatske cijelih 40 milijardi Eura. Broj novouposlenih u realnom sektoru se tokom godine povećavao za prosječno 1.100 radnika mjesečno. Broj zaposlenih se u septembru 2017 iznosio 753.439, odnosno 48.715 više u odnosu na početak mandata. Broj nezaposlenih je zabilježio  pad od preko 10% u istom periodu.

Republika Srpska zaostaje za Federacijom, u nekim segmentima ekonomije zaostaje bitno. Struktura ekonomije u RS je loša jer se oslanja na poljoprivredu i državne službe, što čini 27% entitetskog BDP a direktno se oslanja na budžete, poljoprivreda na subvencije. Broj novozaposlenih se povećava, ali duplo sporije nego u Federaciji. Slično je sa turizmom koji u Federaciji bilježi četiri puta veći broj noćenja nego u RS, što je sigurno povezano sa razvojem aerodroma – Sarajevski, Tuzlanski i Mostarski će zabilježiti preko 1,5 milion putnika u prošloj godini, Banjaljučki skoro da i nema protoka. Od direktnih stranih investicija u 2017. godini samo jedna desetina je bilo u RS, devet desetina u Federaciju BiH. Profit banaka u RS je 4 puta manji u RS nego u Federaciji,  nivo kredita za preduzeća i stanovništvo je u Federaciji u posljednje dvije godine povećan za 1,4 milijardu KM – u RS samo 100 miliona KM, četrnaest puta manje. RS ima duplo manje stanovnika od Federacije, ali njen unutarnji dug je skoro duplo veći – stanovnik RS je za 1.000 Eura zaduženiji od stanovnika Federacije. Javni dug RS iznosi 5,35 milijardi KM odnosno 54% BDP, u Federaciji je to 32% BDP. RS se u prvoj polovini 2017. godine zadužila za novih 235 miliona KM. Prosječna primanja u RS su 15% niža nego u Federaciji. U posljednje tri godine broj korisnika socijalne zaštite u RS je rastao po stopi od 10%. Dugovanja u zdravstvu i u željeznicama RS su prešla iznos od milijardu KM. Itd.

Posebna priča su prihodi i raspodjela sredstava prikupljenih kroz indirektne poreze. Samo u Kantonu Sarajevo se prikupi milijarda KM više nego u cijeloj RS. U Federaciji BiH se prikupi oko 71% prihoda, u RS oko 27% i u Distriktu Brčko oko 2%. Međutim, ali  kod raspodjele Federacija dobije manje od 64%, a RS skoro 33%, te se na ovaj način iz Federacije u RS prelije cca 500 miliona KM! Za ovu anomaliju je  odgovoran  model raspodjele koji se oslanja na krajnju potrošnju, faktički nametnut od međunarodne zajednice,  zgodan za mahinacije,  kakav nigdje na svijetu, osim u BiH, ne postoji.

——————————————–

Svi zakoni, strategije, planovi i odluke koje su Bosnu i Hercegovinu mogle pretvoriti u veliko gradilište su tokom 2017. godine nailazili na opstrukcije opozicije, ali i dijela stranaka iz koalicije. Izmjene prostornog plana koje se odnose na Koridor V-c, Transportna zajednica koju jedino BiH nije potpisala u Trstu, odluke kojima je dio sredstava iz Klirinškog duga Rusije i dobiti javnih preduzeća u Federaciji trebao biti usmjeren u gradnju brzih i magistralnih cesta, sve je to namjerno zaustavljano i usporavano. Poseban, skoro neobjašnjiv otpor je pružen uvođenju akciza, odnosno putarina. Oni kojima su usta puna brige za omladinu koja napušta ovu zemlju su nam ukrali dvije godine napretka i razvoja, jer su sve bitne odluke, uključujući i uvođenje putarina, mogle biti donesene ranije. I masovna cestogradnja, kao i izgradnja Bloka 7. u Tuzli je mogla krenuti u 2016. godini, a ne u 2018. godini. Odluke su, uz ogromne otpore i stalna mijenjanja stavova, politička izmicanja praćena hrpama spinova i neistina, na kraju ipak donesene. Iduće godine možemo pokrenuti investicione radove u vrijednosti od blizu milijardu KM, a do 2020. godine BiH ima šansu da se pretvori u najveće gradilište na Balkanu. Bitnih poskupljenja roba široke potrošnje neće biti, kretaće se u okviru pretpostavljene inflacije za 2018. godinu  od 2%.

———————————————-

Protekla godina je bila dinamična, i u ovom uvodu bih mogao govoriti o još mnogo zanimljivih događaja i tema, poput unutarnjih odnosa SDA, detaljnije o odnosima u koaliciji, o odnosima sa Srbijom i Hrvatskom, o odnosima u svijetu i Evropi koji  utiču na Bosnu i Hercegovinu, ali ću se ovdje zaustaviti i vama prepustiti da odaberete teme i pitanja.

Završit ću sa par riječi o Evropskoj uniji.

Zemlje Evropske unije, njih 28,  sve odluke donose konsenzusom. Svakog dana, svaka od njih, radi postizanja vlastitog INTERESA  kreira kompromis sa ostalih 27.  –  Nijedan dan nije bez odluke, i nijedna odluka nije bez konsenzusa. To je prva lekcija koju bosanskohercegovački političari trebaju savladati na evropskom putu. Evropski način, pristup politici dogovora je  preduslov i put za preuzimanje Evropske pravne stečevine.

Dva entiteta, tri naroda, petočlane koalicije, postratne emocije u BiH – složeno je sve to, teško upravljivo. Teško je napraviti ustupak da bi se krenulo naprijed. Ali  Evropa je složenija, ona nosi gore ratne terete i suprotstavljenije emocije, i upravo želja da konflikta više ne bude je inicirala stvaranje Evropske unije. A i 28 evropskih aktera je puno više od naših pet  –  I uspjevaju se dogovoriti.

Sa željom da iduća godina ne bude samo izborna, već i godina evropskog političkog sazrijevanja i prevazilaženja besmislenih i beskorisnih konflikata i podjela, svima vama u ovoj sali, građanima Bosne i Hercegovine u zemlji i dijaspori želim zdravu, sretnu i berićetnu 2018. godinu!